Sticky post

Misterija propasti Mohendžo-Dara – kako je nestao jedan od najnaprednijih gradova starog sveta?


Pre više od 4.000 godina na obali Inda postojao je grad kakav bi iznenadio i mnogo kasnije civilizacije. Ulice su mu se sekle pod pravilnim uglovima, hiljade kuća bile su povezane sa sistemima odvoda, stanovnici su koristili bunare, javna kupatila i standardizovane mere, a trgovci su održavali veze sa krajevima udaljenim hiljadama kilometara. A onda je Mohendžo-Daro počeo da nestaje. Nema zapisa o poslednjem kralju. Nema hronike opsade. Nema teksta u kojem stanovnici objašnjavaju zašto odlaze. Ostale su napuštene kuće, promenjeni slojevi grada i nekoliko ljudskih skeleta koji su tokom XX veka pokrenuli jednu od najpoznatijih teorija o misterioznom masakru starog sveta. Danas, međutim, nauka daje mnogo složeniji odgovor: Mohendžo-Daro možda nije umro u jednoj katastrofalnoj noći. Grad je verovatnije polako gubio svet koji mu je omogućavao da postoji. Continue reading Misterija propasti Mohendžo-Dara – kako je nestao jedan od najnaprednijih gradova starog sveta?

Sticky post

Potopljeni grad Krišne – da li je arheologija zaista pronašla legendarnu Dvarku?


Prema jednom od najpoznatijih indijskih predanja, na zapadnoj obali Indije nekada je stajao veličanstveni grad kojim je vladao Krišna. Zvao se Dvarka. Imao je palate, kapije, trgove i luku okrenutu prema Arabijskom moru. A kada je Krišna napustio zemaljski svet, more je navodno progutalo grad. Hiljadama godina kasnije ronioci su upravo ispred današnje Dvarke počeli da pronalaze kamene blokove, ostatke građevina i desetine drevnih sidara. Na obližnjem ostrvu Bet Dvarka pronađena su i naselja iz vremena kasne Harapske civilizacije. Da li je jedna od najvećih priča indijske tradicije dobila arheološku potvrdu – ili su stvarna otkrića spojena sa legendom mnogo starijom i složenijom nego što senzacionalni naslovi priznaju? Continue reading Potopljeni grad Krišne – da li je arheologija zaista pronašla legendarnu Dvarku?

Sticky post

Gradovi stari 4.500 godina ostavili su hiljade natpisa – ali niko još ne zna šta na njima piše


Pre više od 4.500 godina, dok su se u Egiptu podizale velike piramide, a gradovi Mesopotamije zapisivali račune, poreze i imena vladara na glinenim tablicama, na prostoru današnjeg Pakistana i severozapadne Indije razvila se jedna od najvećih urbanih civilizacija bronzanog doba. Njeni stanovnici gradili su planske ulice, kuće sa odvodima, bunare, ogromne rezervoare za vodu, radionice i trgovačke centre. Koristili su standardizovane tegove, pečate i mere, trgovali sa oblastima udaljenim hiljadama kilometara i ostavili iza sebe hiljade natpisa. Problem je samo jedan: više od jednog veka nakon njihovog otkrića još ne možemo pouzdano da pročitamo ni jednu jedinu rečenicu koju su napisali. Continue reading Gradovi stari 4.500 godina ostavili su hiljade natpisa – ali niko još ne zna šta na njima piše

Sticky post

Baba Anujka – starica iz Banata kod koje su ljudi dolazili kada su želeli da neko nestane


U Vladimirovcu, banatskom selu nedaleko od Pančeva, početkom XX veka živela je starica kojoj ljudi nisu dolazili samo po savet, „bajanu vodicu“ ili proročanstvo. Dolazili su i kada su želeli da se neko razboli, poludi – ili umre. Zvala se Ana Dee, poznatija kao Baba Anujka. O njoj su decenijama kružile priče o veštičarenju, tajnim napicima i ljudima koji bi posle posete njenoj kući misteriozno „uvenuli“. Kada je 1928. konačno uhapšena, a naredne godine izvedena pred sud u Pančevu, slučaj je postao senzacija koju su pratili ne samo beogradski listovi već i novine iz Beča, Rumunije, pa čak i Amerike. Koliko je ljudi zaista stradalo zbog nje nikada nije potpuno utvrđeno. Danas se procene kreću od najmanje nekoliko desetina do mnogo većeg broja, ali samo je mali deo tih smrti sudski dokazan. I upravo na granici između dokumentovanog zločina i legende nastala je jedna od najmračnijih priča srpske kriminalne istorije. Continue reading Baba Anujka – starica iz Banata kod koje su ljudi dolazili kada su želeli da neko nestane

Sticky post

Misterija Šešir kule Golubačke tvrđave – šta se krije u najstarijem i najnedostupnijem delu Golupca?


Visoko iznad Dunava, na steni sa koje se vidi sam ulaz u Đerdapsku klisuru, stoji najviša i najzagonetnija kula Golubačke tvrđave. Danas je poznajemo kao Šešir kulu. U srednjem veku bila je donžon – poslednja tačka odbrane, mesto na koje se komandant povlačio kada bi ostatak tvrđave bio ugrožen. Do njenog ulaza i danas vodi uska staza uz liticu, a najnovija arheološka istraživanja donela su neočekivano otkriće: ispod kule i neposredno pred njenim ulazom pronađeni su brojni fragmenti srednjovekovnog fresko-maltera, tragovi građevine o kojoj istorijski izvori gotovo ništa ne govore. Da li je na najvišoj tački Golupca pre kule postojao sakralni ili reprezentativni objekat? Zašto je kula dobila neobičan kružni „šešir“? Ko je zaista boravio u njoj tokom opsada? I odakle legenda da je upravo tu bila zatočena vizantijska princeza kojoj su jedino društvo pravili golubovi? Continue reading Misterija Šešir kule Golubačke tvrđave – šta se krije u najstarijem i najnedostupnijem delu Golupca?

Da li su Tarabići zaista videli budućnost – ili kad je sve Kremansko proročanstvo dopisivano posle događaja?


Navodno su predvideli pad dinastije Obrenović, Prvi i Drugi svetski rat, dolazak Tita, televiziju, telefon, čoveka na Mesecu, raspad Jugoslavije, ekološke katastrofe i vreme kada će se ljudi ponovo vraćati prirodi. Gotovo da nema velikog događaja XX veka za koji se u nekom trenutku nije pojavila tvrdnja: „Tarabići su i to prorekli.“ Ali kada se ne pitamo samo šta piše u današnjim knjigama o Kremanskom proročanstvu, nego postavimo mnogo neprijatnije pitanje – kada je određena rečenica prvi put zaista objavljena – priča se dramatično menja. Najnovija akademska istraživanja pokazuju da ono što danas zovemo Kremanskim proročanstvom nije jedan sačuvani tekst nastao u XIX veku, već narativ koji je decenijama menjan, proširivan i prilagođavan političkim okolnostima. Neka od njegovih najslavnijih „pogodaka“ prvi put su se pojavila tek kada su se događaji već odigrali. Da li to znači da Miloš i Mitar Tarabić nikada ništa neobično nisu govorili? Ne nužno. Ali znači da između seoskog predanja iz Kremana i današnje knjige „proročanstava“ postoji čitav vek novinara, političara, sveštenika, publicista i izdavača koji su priču neprestano prepisivali. Continue reading Da li su Tarabići zaista videli budućnost – ili kad je sve Kremansko proročanstvo dopisivano posle događaja?