Može vas iznenaditi ono što Sveto pismo o tome zapravo kaže…

Knjiga Otkrovenja je i dobro poznata i malo shvaćena – i među hrišćanima i među nevernicima. Popularnost Otkrovenja nije iznenađujuća; ljudi su dugo pokušavali da razumeju budućnost. Isusovi učenici su ga pitali kada će doći njegovo carstvo – znake njegovog dolaska i kraja veka (Matej 24:3). Baš kao u Isusovo vreme, ljudi danas i dalje žele da znaju o Hristovom povratku i kraju veka.
Neke od najpoznatijih fraza i slika iz Otkrovenja odnose se na „antihrista“ i „žig zveri“. Pretraga na Amazonu za frazu „knjiga o znaku zveri“ daje preko 9.000 rezultata!
Ova fascinacija antihristom i žigom zveri nesumnjivo proizilazi iz simbolike Otkrovenja i večnog značaja ove borbe između dobra i zla. Ali, kao što se može očekivati od svih knjiga i poruka na ovu temu, postoje neke stvari koje mnogi hrišćani pogrešno shvataju u vezi sa žigom zveri i antihristom.
Evo šest stvari koje hrišćani mogu pogrešno shvatiti o ovoj važnoj temi.
1. U Otkrovenju postoji više od jedne „Zveri“.
Fraza „žig zveri“ navodi ljude da veruju da postoji jedna „zver“ u knjizi Otkrovenja. Međutim, Otkrovenje 13 otkriva da postoje dve zveri. Prvoj zveri, koja „izlazi iz mora“, daje autoritet „zmaj“. Zmaj je, naravno, Satana (videti Otkrovenje 12:3-4). Poslednji deo Otkrovenja 12 opisuje bitku između zmaja i onih „koji drže zapovesti Božije i drže svedočanstvo Isusovo“ (Otkrovenje 12:17). Zmaj zatim daje svoj autoritet „prvoj zveri“. Ova zver ima sedam glava, od kojih jedna izgleda ima smrtonosnu ranu koja je zacelila (videti Otkrovenje 13:1-3). U popularnoj slici, ova „prva zver“ se poistovećuje sa „antihristom“.
„Druga zver“ se pojavljuje u Otkrovenju 13:11. Ova zver je opisana kao ona koja „izlazi iz zemlje“ i ona vrši svu vlast prve zveri. Druga zver čini znake i čuda i tera ljude da se klanjaju prvoj zveri. Otkrovenje 13:16 nam kaže da je ova druga zver ta koja uzrokuje da svi prime „žig zveri“ – što znači prvu zver. Drugim rečima, druga zver predstavlja prvu zver i vrši svoj autoritet – ali autoritet na kraju seže do Satane.
2. „Žig zveri“ može, a i ne mora biti pravi „žig“.
Kao što je napomenuto, druga zver uzrokuje da se svima „da žig na desnu ruku ili na čelo, i ona određuje da niko neće moći kupovati ni prodavati, osim onog koji ima žig, bilo ime zveri ili broj imena njenog“ (Otkrovenje 13:16-17). Upotreba izraza „na desnu ruku ili na čelo“ izgleda ukazuje na stvarni, fizički žig. Ali da li je to tako?
Grčka reč za „žig“ ima nekoliko značenja; jedno se koristi da se odnosi na carski pečat na dokumentima ili na lik cara na novčićima. Ovo postavlja pitanje da li se „žig“ može odnositi na one čiji postupci pokazuju njihovu odanost „zveri“, a ne samo na obeležje na njihovim telima. Kada su neki fariseji i irodovci pitali Isusa o plaćanju poreza caru, Isus je odgovorio tražeći denar – novčić koji se koristio za plaćanje poreza.
Pitao ih je čiji je lik na novčiću. Kada su odgovorili da je to Cezarov lik, rekao je: „Dakle, dajte Cezaru što je Cezarevo, a Bogu što je Božje“ (Matej 22:15-22). Takođe, u Otkrovenju 3:12, Isus obećava da će onima koji pobede „napisati na njima ime Boga mog i ime grada Boga mog“. Osnovna poenta je da ljudi nose Božji lik, tako da mi na kraju pripadamo Bogu. Ali kada degradiramo taj lik usvajajući lik „Cezara“ – ili zveri, ili sveta uopšte – usvajamo „žig“ tog rivala.
Da li bi „žig zveri“ mogao biti stvarni, fizički žig na nečijem telu? Naravno! Ali opasnost nastaje kada dozvolimo da Božji lik u nama bude zamenjen likom „zveri“. Pravi „žig“ zveri je verovatno samo poslednji korak u procesu koji je počeo da odvodi ljude od Boga mnogo ranije.
3. „Žig zveri“ se možda već dogodio.
Prema tradicionalnom učenju, Jovan je napisao Otkrovenje tokom prvog veka, kada je Rimsko carstvo još uvek bilo neosporna sila u svetu. Progon hrišćana je počeo tokom Neronove vladavine; iako je taj progon bio kratak i primenjivao se samo u samom Rimu, postavio je temelje za veće progone koji su došli. Ponekad su rimski carevi zahtevali od svih da učestvuju u ritualu obožavanja cara. Oni koji su učestvovali dobijali su sertifikat; taj sertifikat je bio potreban za učešće u većini dela u građanskom društvu. U stvarnom smislu, proročanstvo o dolazećem vremenu kada je „žig“ (ili carski pečat, kao što je gore pomenuto) bio potreban „za kupovinu ili prodaju“ već se dogodilo u više navrata.
4. Ali to ne znači da se neće ponoviti.
Činjenica da se događaj nagovešten u Otkrovenju možda već dogodio ne znači da se neće ponoviti. Postoji poznata izreka: oni koji ne uče iz istorije osuđeni su da je ponove. Međutim, istorija se često ponavlja, čak i kada je mi učimo. Koliko je ljudi krenulo stazama propasti, uprkos ponovljenim upozorenjima, jednostavno zato što su sebe ubeđivali da će „ovaj put biti drugačiji“?
Jedan od načina da se razume Otkrovenje jeste da se na njega gleda kao na niz ponavljanja, opisanih na različite načine, ali koji iznova i iznova pričaju istu priču. Na primer, niz svitaka, truba i zdela može se posmatrati kao linearna progresija – ili se mogu posmatrati kao prepričavanje i proširenje istog ciklusa, dajući svaki put više detalja i perspektive.
Sasvim je u Božjoj moći i suverenitetu da dozvoli da se isti ciklusi pobune i obnove odvijaju kroz istoriju. (Razmotrite, na primer, knjigu o sudijama, sa njenim ciklusima pobune, pokajanja i obnove.)
Dakle, činjenica da se proročanstvo jednom „ispunilo“ ne znači da se ne može ispuniti ponovo!
5. Otkrovenje ne koristi termin „Antihrist“ da bi se odnosilo na „Zver“.
Kao što je gore pomenuto, prva zver iz Otkrovenja 13 se često izjednačava sa „Antihristom“ u popularnim tumačenjima Otkrovenja. Međutim, reč „antihrist“ se ne pojavljuje nigde u Knjizi Otkrovenja.
Jedino pojavljivanje termina „antihrist“ u Svetom pismu javlja se u Jovanovim poslanicama (1. Jovanova 2:18; 2:22; 4:3; 2. Jovanova 7). U tim pismima, Jovan pominje „mnoge“ antihriste i opisuje ih kao one koji poriču da je Isus Sin Božji.
Razumljivo je zašto bi ljudi izjednačili „antihrista“ sa zveri iz Otkrovenja 13 – ali to je veza koju samo Sveto pismo ne pravi.
6. Otkrovenje je napisano za sve hrišćane, kroz sva vremena.
Jedna od najvećih grešaka koju hrišćani prave u tumačenju Otkrovenja jeste to što ga posmatraju samo kroz prizmu savremenih događaja. Ako je celokupno Sveto pismo inspirisano Bogom i korisno za poučavanje, ukor, ispravljanje i vaspitanje u pravednosti (2. Timoteju 3:16), onda celokupno Sveto pismo mora imati primenu i za one koji ga čitaju kroz vekove.
Proročanstva, uputstva i upozorenja iz Otkrovenja morala su biti podjednako relevantna za čitaoce iz prvog veka kao i za one u dvadeset prvom veku. To znači da su upozorenja o žigu zveri važila za one u Efesu iz prvog veka i Rimu iz petog veka, a i dalje važe za hrišćane širom sveta danas.
Jedna od najvažnijih primena ove istine jeste da ne možemo misliti „pa, to se već dogodilo, tako da ne moramo da brinemo o tome“. Ali je podjednako opasno misliti da se nijedan od ovih događaja nije dogodio i da će svi tek doći.
Zašto je to opasno? Kao što je Isus upozorio svoje učenike, ključ je u tome da budemo spremni, jer ne znamo kada će se Učitelj vratiti!
Na kraju krajeva, žig zveri nije zamišljen kao zagonetka koja nam odvlači pažnju, već kao upozorenje koje nas poziva na vernost. Otkrovenje ne poziva toliko na beskrajne spekulacije koliko na pažljivo rasuđivanje — o tome koga obožavamo, čiji lik nosimo i gde leži naša istinska odanost.
Bez obzira da li se znak pojavljuje kao bukvalni znak, politički zahtev, kulturni pritisak ili sporo nestajanje odanosti, prava opasnost je ista: dozvoliti bilo čemu da zameni Božji zahtev na naše živote. Jovanova poruka vernicima u svakom dobu nije „odredite vremenski okvir“, već „ostanite verni“. Kao što je Isus podsetio svoje učenike, ne znamo kada će se Učitelj vratiti. Naš zadatak nije da predvidimo trenutak, već da budemo spremni – da živimo u poslušnosti, nosimo Božju sliku i čvrsto se držimo svedočanstva Isusovog do kraja.
Rik Rajs