Čovek iz Altamure rešava dugogodišnju debatu o evoluciji neandertalaca


Sačuvani fosil neandertalaca pruža nove uvide u to kako se ova drevna ljudska vrsta prilagodila hladnoj klimi Evrope ledenog doba.

Izvor slike: PNAS / Constantino Buzi

Nova studija, objavljena u Zborniku radova Nacionalne akademije nauka (PNAS), otkrila je da fosil neandertalca iz Altamure zadržava delikatne unutrašnje strukture nosa, pružajući nove dokaze za razumevanje evolucije ove izumrle grupe arhaičnih ljudi.

Čovek iz Altamure otkriven je 1993. godine u kraškoj vrtači u pećini Lamalunga blizu grada Altamure u Italiji. Pronađen je dobro očuvan, ali prekriven debelim slojem kalcita (koji je poprimio oblik pećinskih kokica), koji stručnjaci datiraju na period između 128.000 i 187.000 godina, tokom srednjeg i gornjeg pleistocena.

Paleoantropološka studija je utvrdila da fosilizovana lobanja pripada odraslom muškarcu sa karakteristikama hipodigma Homo neanderthalensis. Neandertalci su jedna od najrelevantnijih ljudskih populacija za razumevanje evolucije naše loze, posebno zbog njihove karakteristične morfologije lica: veoma širokog otvora za nos i lica isturenog napred, poznatog kao srednjofacijalni prognatizam.

Ove karakteristike su dugo izazivale decenijsku naučnu debatu, jer su neandertalci živeli u surovim klimatskim uslovima, a njihova spoljašnja anatomija nosa ne odgovara tipičnom obrascu populacija prilagođenih hladnoći.

Nova studija o čoveku iz Altamure, sprovedena korišćenjem najsavremenijeg endoskopskog snimanja, omogućila je istraživačima da ispitaju izuzetno očuvanu nosnu duplju. Unutrašnje strukture su ostale netaknute, ali što je ključno, ne pokazuju nijednu od predloženih autapomorfija za koje su neki naučnici verovali da bi nadoknadili naizgled ograničene spoljašnje adaptacije vrste na hladnu klimu.

Uprkos nedostatku ovih navodnih adaptacija, istraživači tvrde da su neandertalski nosevi bili potpuno efikasni u zadovoljavanju visokih energetskih potreba svoje vrste.

Nalazi takođe ukazuju da prognatizam srednjeg dela lica nije evoluirao da bi poboljšao disanje, već je rezultat širih evolutivnih pritisaka i ograničenja koja su oblikovala robusno, visoko funkcionalno lice prilagođeno hladnim sredinama evropskog pleistocena.

Leave a comment