Dropa kamenje: diskovi stari 12.000 godina


Dropa kamenje je navodna kolekcija od 716 kružnih kamenova starih 12.000 godina koji sadrže hijeroglifske oznake. Ovo kamenje se nalazilo u planinama Bajan Har u Kini. Neki ufologisti navode ovo otkriće kao dokaz vanzemaljske posete Zemlji. Pogledajte i video.

Otkriće je takođe obuhvatilo veliki broj patuljastih skeleta nepoznatog porekla. Kamenje je od tada obavijeno velom misterije, bez dovoljno dokaza o njihovom postojanju.

Slike diskova i planina Bajan Har.

Navodno otkriće

Kamenje Dropa je navodno otkriveno 1938. godine tokom ekspedicije u veliki pećinski sistem u planinama Bajan Har (ranije poznatim kao Bajan Kara-Ula) na granici između Tibeta i Kine. Kineski profesor koji je vodio ekspediciju, Či Pu Tej, opisao je pećine kao veštački isklesane i pretežno korišćene kao groblje od strane drevne vanzemaljske vrste. Navodno su pronašli veliki broj grobova, pažljivo poređanih u redove.

Ne postoje fotografije niti dokumentacija o drevnim skeletima u grobnici. Istovremeno, njihov opšti opis zaista graniči sa fikcijom. Prema rečima arheologa, ova drevna bića bila su visoka 1,2 metra i pokazivala su abnormalne karakteristike. Njihove glave su bile neverovatno velike i razvijene, dok su ostali delovi njihovih tela bili relativno mali, tanki i krhki.

Opis kamenja Dropa

Ekspedicija je navodno pronašla ukupno 716 kamenih diskova, poznatih i kao Dropa kamenje, duboko u pećinama. Svaki disk je bio prečnika oko 30 centimetara sa malom rupom u sredini. Prema rečima osnivača, svaki disk je sadržao natpise slične hijeroglifima na nepoznatom jeziku u obliku spiralnih žlebova.

Kasnije je procenjeno da je kamenje, zajedno sa skeletima i svim ostalim naučnim blagom pronađenim u pećinskom sistemu, staro oko 12.000 godina.

Iznenađujuće je da se i danas ne zna gde se nalaze i pećine i sami diskovi.

Šta se sa njima desilo nakon ekspedicije?

Poreklo diskova je nesumnjivo intrigantna misterija, ali da li su oni zapravo uopšte postojali? Nakon završetka ekspedicije, kameni diskovi su navodno bili čuvani na Univerzitetu u Pekingu više od dve decenije.

Na kraju su dospeli u ruke profesora Cuma Um Nuija iz Pekinške akademije za antičke studije radi analize. Međutim, ne postoji dokaz da je ova osoba uopšte postojala. Ni Akademija ni Univerzitet u Pekingu nemaju nikakav zapis o osobi po imenu Cum Um Nui. U stvari, i njegovo ime je utvrđeno kao lažno.

Nakon četiri godine istraživanja i ispitivanja, profesor Cum Um Nui je tvrdio da može da razume i prevede natpise.

Na osnovu dela njegovog prevoda, kamenje je ispričalo priču o drevnim vanzemaljcima Dropa koji su srušili svoju svemirsku letelicu blizu pećina pre više od 12.000 godina. Nažalost, lokalno pleme Ham koje je bilo svedok njihovog dolaska nije moglo da razume miroljubive namere vanzemaljaca i progonilo ih je.

Veruje se da ga je negativna reakcija na njegove objavljene hipoteze primorala da emigrira u Japan. Ubrzo nakon toga je preminuo. To je bio poslednji put da je neko čuo za ovu kontroverznu osobu.

Sovjetsko učešće i nalazi

Pre ili kasnije, vest o Dropa kamenju stigla je do Sovjetskog Saveza, tačnije do naučnika po imenu dr Vjačeslav Saizev. On je preuzeo na sebe da ponovo objavi originalne hipoteze i istraživanja u sovjetskom časopisu pod nazivom Sputnjik.

Navodno je nekoliko Dropa kamenova takođe poslato u Moskvu dr Saizevu na temeljitije istraživanje. Prema rezultatima ispitivanja, kameni diskovi su sadržali velike količine različitih metala, što ih je činilo neverovatno tvrdim kamenom za rezbarenje kod drevnih ljudi.

Još zanimljivije, nekoliko testova osciloskopom (tada nazvanim oscilograf) sugerisalo je da je kamenje Dropa možda nekada korišćeno kao električni provodnici. Dr Saizev je bio siguran da su u nekom trenutku bili izloženi abnormalno jakim naponima.

Poslednji put kada ih je neko navodno video

U poslednjem poglavlju ove kontroverzne priče, austrijski inženjer po imenu Ernst Vegerer navodno je pronašao dva kamena Dropa 1974. godine. Bili su izloženi u muzeju Banpo u Sianu, gde se slučajno našao na vođenoj turi. Na osnovu njegovih sopstvenih reči, diskovi su se savršeno podudarali sa opisom kamena od pre nekoliko decenija.

Muzej Banpo. (Slika: CEphoto, Uve Aranas)

Odbijen je kada je kasnije zatražio više informacija od upravnika muzeja. Zanimljivo je da nikada nije pokazao ni fotografije kamenja koje je napravio, jer je tvrdio da su u lošem stanju.

Prema rečima direktora muzeja Banpo iz 1994. godine, profesora Vang Džijuna, i Dropa kamenje i upravnik iz 1974. godine nestali su bez traga samo nekoliko dana nakon što je Ernst Vegerer napravio fotografije i zatražio dodatne informacije.

Zanimljivo je da je ovo bio poslednji put da je neko čuo nešto novo o diskovima.

Sličnost sa Bi Diskom

Slično po izgledu Dropi, ovaj bi disk iz dinastije Han ima prečnik od 16 cm. (Autor slike: Jongsinge)

Dropa kamenje jako podseća na bi diskove. Ovi ravni diskovi napravljeni od žada i stakla su artefakti povezani sa kulturom Liangdžu koja datira iz perioda 3400.–2250. godine pre nove ere. Moguće je da otkriveni diskovi imaju dobro dokumentovano ljudsko poreklo.

Da li su stvarni ili prevara?

Na osnovu dostupnih informacija, teško je prihvatiti da je kamenje Dropa pravo otkriće. Nema dokaza da je profesor Cum Um Nui uopšte postojao. Njegovo ime nije pravo kinesko ime. Takođe nije ni japansko ni korejsko ime.

U stvari, postoji malo ili nimalo dokaza da je arheolog Či Pu Tej bio stvarna osoba. Štaviše, ne postoji nikakav zapis o ekspediciji u planine iz 1938. godine. Osim diskova, vrlo malo se zna o stotinama drugih navodnih nalaza u pećinama. Na kraju, ali ne i najmanje važno, lokacija pećina ostaje misterija. Niko nije uspeo da ih pronađe nakon navodne ekspedicije.

Iz očiglednih razloga, samo šačica istraživača NLO-a veruje u postojanje Dropa kamenja. Naravno, kao i svaka druga teorija zavere i misterija vezana za NLO, i ova ima svoje pristalice. Za sada, istraživači ovo mogu bezbedno nazvati prevarom. Međutim, vrata uvek treba ostaviti otvorena za bilo kakve buduće informacije i razvoj događaja. Možda će se jednog dana pojaviti dokaz o njegovoj legitimnosti.

Leave a comment