Misteriozni nestanak Dragutina Milutinovića – inženjera, vizionara, čoveka koji je nestao bez traga


U istoriji našeg naroda postoje ličnosti čiji je život bio ispunjen delima, a čija je smrt ili nestanak ostao u senci tajne. Jedan od njih je i Dragutin Milutinović – inženjer i vizionar čije ideje su bile ispred svog vremena. Čovek čije je ime tiho odzvanjalo u naučnim krugovima, a onda, gotovo preko noći, iščezlo iz javnosti. Šta se dogodilo sa ovim misterioznim umom? Zašto je njegov trag zauvek izgubljen, i ko je sve mogao imati interes da se o njemu više ne govori?

Dragutin Milutinović ostao je u sećanju mnogih kao čovek na čijem se životu spajaju naučna genijalnost, avangardna vizija i tragična misterija. Inženjer i hemičar po obrazovanju, vizionar po naravi, Milutinović je u svojim radovima predviđao razvoj tehnologija koji će svet videti decenijama kasnije. Njegovi dnevnici i zapisi govore o projektima koji su unapredili infrastrukturu, energetiku i komunikacije, ali i o ličnim zapažanjima koja odudaraju od tradicionalnih naučnih dokaza.

Rođen u Užicu 1867. godine, Milutinović je već u mladosti pokazao izuzetnu sposobnost da povezuje teoriju sa praktičnim primenama. Njegovi radovi u oblasti elektrotehnike i mehanike bili su toliko napredni da su kolege ponekad sumnjale da koristi metode „nevidljive za savremeni svet“. No, njegova strast prema inovacijama i eksperimentima bila je praćena i tajanstvenošću – retko je delio detalje svojih planova, čak i sa bliskim saradnicima.

Priča o njegovom nestanku počinje u jesen 1905. godine, kada je Milutinović radio na projektu koji je sam nazivao „Projekat svetlosti“ – sistemu koji je imao za cilj revolucionarno poboljšanje transporta i energetske mreže. Prvi signali da nešto nije u redu javili su se kada je jednog jutra, nakon redovne posete laboratoriji, jednostavno nestao. Nisu pronađeni nikakvi tragovi njegovog odlaska, a radovi su ostali nedovršeni.

Policijska istraga nije dala konkretne rezultate. Njegov stan je bio netaknut, radni sto uredan, lični dnevnici zatvoreni, a pojedini dokumenti o „Projektu svetlosti“ delimično nedostajali. Očevici su govorili o čudnim svetlosnim pojavama u blizini laboratorije u noći nestanka, ali ove tvrdnje nikada nisu potvrđene.

Istraživači koji su kasnije pregledali Milutinovićeve zapise primetili su niz upozoravajućih natpisa u marginama njegovih beležnica: „Svetlost ne trpi zlu nameru“, „Neki putevi vode van vidljivog sveta“ i „Istina će se vratiti kroz vreme“. Ovi natpisi, danas sačuvani u Nacionalnom arhivu, navode na zaključak da je Milutinović radio na eksperimentima koji su premašivali ograničenja tadašnje nauke i tehnologije.

Misteriozni nestanak Dragutina Milutinovića inspirisao je brojne teorije. Jedni tvrde da je otvorio portal ka novoj dimenziji i da je, svestan rizika, izabrao da nestane kako bi zaštitio ljudsku civilizaciju od opasnosti koje je otkrio. Drugi veruju da je bio žrtva zavere, da su njegove inovacije ugrožavale moćne interese industrije i države, pa je nestanak organizovan da bi se sprečilo da projekat vidi svetlo dana. Postoje i oni koji u njegovim dnevnicima vide nagoveštaje „vremenskih eksperimenata“ i skrivene mape koje vode ka mestima koja su danas izgubljena.

Jedan od najzagonetnijih dokumenata je pismo upućeno nepoznatom kolegi, nađeno u skrivenoj fioci njegovog radnog stola:

Tokom narednih decenija, nekoliko istraživača tvrdilo je da su našli tragove Milutinovića u napuštenim laboratorijama na periferiji Beograda, kao i u dokumentima stranih arhiva. Međutim, svaki trag završava se misterioznom prazninom – kao da je sam čovek sa sobom odneo sve dokaze o svojim otkrićima.

Pored elektrotehničkih i mehaničkih eksperimenata, Milutinović se bavio i hemijskim istraživanjima, po kojima je, možda, i poznatiji.

Ognjena kap

Krajem 19. veka, jedan od njegovih najzagonetnijih projekata bio je „ognjena kap“ – tečnost koja sagoreva i pod vodom. Postoje svedočanstva da je ovu smešu predstavio vojnim vlastima, ali je veoma brzo, istovremeno sa završetkom prezentacije, misteriozno nestao. Tragovi njegovih beleški, dnevnika i laboratorijskih zapisa o „ognjenoj kapi“ zauvek su izgubljeni.

U arhivama Vojnotehničkog zavoda u Kragujevcu nalazi se beleška koja navodi:

Istoričari i istraživači i danas raspravljaju o tome da li je „ognjena kap“ mogla biti srpska verzija grčke vatre, tehnologije koja je vekovima bila čuvana kao tajna i smatrana opasnom za upotrebu u pogrešnim rukama. Neki izvori navode da je, nakon nestanka Milutinovića, eksperimentalni materijal uništen jer je bio previše moćan i nepredvidiv.

Milutinovićevi natpisi u marginama beležnica i dnevnika, sačuvani delimično u arhivama, daju na znanje da je bio svestan opasnosti svog otkrića: „Svetlost i vatra ne trpe zloupotrebu; neki putevi vode van vidljivog sveta.“ Ovaj zapis nagoveštava da je nestanak možda bio povezan sa njegovim strahom da bi „ognjena kap“ mogla pasti u ruke onih koji bi je iskoristili za uništenje.

Tokom narednih godina, razne teorije nastale su o sudbini Milutinovića: od pretpostavke da je bio žrtva zavere, do mogućnosti da je sam odlučio da „nestane“ kako bi zaštitio ljudski rod od posledica svog eksperimenta. Svaki trag o njegovom nestanku završava se misterijom, a njegova vizija i danas inspiriše naučnike, istoričare i mistike da tragaju za neotkrivenim i zabranjenim znnjem.

Ova misteriozna epizoda Milutinovićevog života jasno pokazuje da je, u srpskoj istoriji, ponekad najveća moć bila skrivena u znanju koje je bilo premoćno za ono vreme. „Ognjena kap“ ostaje simbol tajne koja nikada nije otkrivena, ali čiji sjaj i danas odjekuje kroz tragove u arhivama, beleškama i legendama.

Dragutin Milutinović ostao je simbol vizije koja prevazilazi vreme i prostor. Njegov život i nestanak podsećaju da granice čovečanstva nisu samo u fizičkom svetu, već i u razumevanju neprestanog pokreta i energije koja nas okružuje. Njegova sudbina, poput samog „Projekta svetlosti“, ostaje zatvorena u misteriji, ali inspiracija za sve koji tragaju za znanjem i razumevanjem sveta oko sebe.

Mr. D. Tovarišić

Iz Poglavlja knjige u pripremi “Misterije i tajne Srbske istorije”

Leave a comment