Gladijatorke Starog Rima


Da li ste znali da su se, osim muškaraca gladijatora, u arenama i borilištima Starog Rima međusobno, pa čak i protiv divljih životinja, borile i žene!? Ovo je tekst posvećen njima, hrabrim ratnicama, kako ne bi i dalje bile zanemarivane.

Mermerni reljef boraca Amazonije i Ahileje, pronađen u Halikarnasu. Njihova imena, napisana na starogrčkom, identifikuju ih kao žene. (1.-2. vek n.e.) 

U starom Rimu, žene-borci su bili poznati kao „Gladijatriks“ i u osnovi su bile ekvivalent rimskim muškarcima gladijatorima. Međutim, umesto da se bore protiv drugih ljudi, one su se borile protiv drugih Gladijatriksa ili čak divljih životinja. Ove bitke su se odvijale tokom posebnih događaja u arenama i festivalima.

Važno je napomenuti da ne postoje latinske reči iz rimskog perioda koje su se posebno odnosile na Gladijatrisu. Termin „Gladijatriks“ je noviji termin koji se koristi za opisivanje ovih ženskih boraca. Prema Heritidž dejliju, postoje ograničeni istorijski dokazi i dokumentovani izveštaji o njihovom postojanju.

Za stare Rimljane, videti žene gladijatorice u borbi je bila prilično neobična i nova stvar, i nisu uvek na to gledali pozitivno. Često bi se takmičili sa Gladijatrisom protiv protivnika slične veštine i snage, stvarajući uzbudljive, ali ponekad i kontroverzne bitke u arenama.

Žene gladijatorice u starom Rimu obučavane su na isti način kao i muškarci

Decimus Junius Juvenalis, drevni rimski pesnik, primetio je da su žene gladijatorice obučene za borbu koristeći iste metode i oružje kao i muškarci. Međutim, bitno je takođe napomenuti da ne postoje zapisi o ludusu, ili školi gladijatora, posvećenoj obuci žena na ovaj način.

Juvenalis je objasnio da su žene iz svih društvenih klasa, bilo da su visoke klase (feminae) ili obične žene (mulieres), angažovane u gladijatorskoj obuci. Međutim, sumnjivo je da bi žene iz više klase zaista stupile u arenu da se bore, uglavnom zbog društvene stigme povezane s tim.

U rimskom društvu, aktivnosti običnih žena (mulieres) nisu često izazivale veliku pažnju ili zabrinutost javnosti. Dakle, ako bi obična žena izabrala da se pojavi na sceni kao izvođač (ludi) ili da učestvuje u areni, prema Heritidž dejli, malo je verovatno da će dovesti do značajnih društvenih kritika ili sramote njenoj porodici.

Dokazi o borbama u areni u 2. veku nove ere

Dokaze u prilog postojanju borbi u areni od strane žena gladijatora starog Rima možemo pronaći u natpisu u Ostia Antica, koji dokumentuje igre u areni koje su se odigrale u 2. veku nove ere.

Natpis pominje učešće lokalnog sudije u obezbeđivanju „žena za mač“, posebno ih kategorišući kao muliere, a ne kao žene, piše Heritage Daily.

Evociranje uspomena na žene gladijatore

Štaviše, pisani izvori, kao što je savremeni izveštaj istoričara i hroničara Kasijusa Diona (155-235. ne), opisuju festival održan u čast majke rimskog cara Nerona.

Tokom ovog festivala, žene su učestvovale u raznim aktivnostima, uključujući jahanje, lov na divlje životinje, pa čak i učešće u gladijatorskim borbama. Neke žene su učestvovale voljno, dok su druge možda bile prisiljene da to učine protiv svoje volje, kaže Kasijus Dion.

Arheolozi su otkrili lampu sa slikom palog gladijatora kao i druge lampe koje prikazuju bogove vezane za gladijatorske igre. Pored ovih otkrića, otkrili su i šišarke, koje su obično spaljivane u areni radi prečišćavanja, izvestio je Heritage Daily.

Ovaj nalaz je doveo do sugestije da je preminula osoba možda bila Gladijatriks, a u britanskim medijima je nazvana „Gladijatorka“.

Mr. D. Tovarišić

Leave a comment