11. septembar 2001. – Teorije zavere


Otprilike 2.973 nevinih lјudi umrlo je u terorističkim napadima 11. septembra 2001. [izvor: CNN]. Devetnaest terorista je tog jutra uspešno otelo četiri komercijalna aviona i nanelo im strašnu pustoš. Dva su udarila u tornjeve bliznakinje Svetskog trgovinskog centra, a još jedan u Pentagon u blizini Vašingtona, D.C. Preostali se srušio na polјe u Pensilvaniji – ne uspevši da pogodi još jednu metu zahvalјujući pobuni putnika.

Većina veruje da je Osama bin Laden, poznati neprijatelј Sjedinjenih Država i priznati terorista, stajao iza orkestriranih otmica. Ali neki skeptici ne prihvataju ovu priču. Ne veruju da se detalјi slažu. Teoretičari zavere misle da su pronašli sumnjive dokaze koji dokazuju da je američka vlada ili znala više nego što priznaje ili je zapravo sama orkestrirala katastrofu.

Takozvani „istiniti“, koji veruju u vladino zataškavanje, napravili su mnoštvo veb sajtova, kao i nekoliko knjiga i dokumentarnih filmova koji objašnjavaju njihove teorije zavere. Nekim teoretičarima je teško poverovati da su otmičari mogli biti dovolјno vešti da to izvedu, a drugi ukazuju na sumnjive fotografske dokaze i oprečne izveštaje iz kobnog dana. Većina teoretičara takođe misli da su događaji bili sumnjivo zgodan izgovor za izvršenje određene političke agende. Drugi vide ideju zavere kao previše nategnutu i teško im je poverovati da bi brojni zvaničnici u američkoj vladi dozvolili da skoro 3.000 nevinih lјudi pogine zbog takve šeme.

Vlada je namerno dozvolila da se to dogodi

Neki teoretičari zavere se slažu sa idejom da američka vlada nije planirala napade, ali je bila dobro svesna terorističke zavere i nije učinila ništa da je zaustavi. Ovo se razlikuje od ideje da su pojedini zvaničnici upozoreni na mogući napad i da upozorenjima nisu dali dovolјno vere da deluju. Zaista, ovi teoretičari veruju da su zvaničnici „pustili da se to namerno desi“ (skraćeno kao LIHOP). Prema takvim teorijama, američki zvaničnici su svesno dozvolili da se napadi 11. septembra nastave, čime su podstakli nasilnu smrt skoro 3.000 lјudi i, koliko su mogli predvideti, potencijalno više.

Pa zašto bi ovi navodno zlokobni, moćni zvaničnici svesno odobravali takav užas i dozvolili da se dogodi? Teoretičari zavere spekulišu da su zvaničnici, uklјučujući članove Bušove administracije, želeli izgovor za invaziju na Avganistan i Irak. Teoretičari ukazuju na dokument iz 2000. godine neokonzervativnog trusta mozgova Projekta za novi američki vek (PNAC). U dokumentu se navodi da bi se vojska „borila i odlučno pobedila u višestrukim, istovremenim velikim ratovima na pozornici“, mora da prođe kroz transformaciju koja će „verovatno biti duga, bez nekog katastrofalnog događaja – kao što je novi Perl Harbor” [izvor: McConnachie].

Da li neko veruje da je Bušova administracija iskoristila napade 11. septembra za svoju agendu odbrane razlikuje se od verovanja da je administracija ranije znala i dozvolila napade. Mnogi sumnjaju da bi ovi zvaničnici bili sposobni za tako zlo samozadovolјstvo.

Odustajanje

Pored teoretičara LIHOP-a, drugi teoretičari zavere veruju da je američka vlada, a ne Osama bin Laden, planirala i bila prvenstveno odgovorna za terorističke napade. Ovi teoretičari veruju da je vlada „namerno to učinila“ (skraćeno MIHOP). Zašto? Baš kao i LIHOP-i, MIHOP-ovi spekulišu da su zvaničnici u američkoj vladi želeli da se napadi 11. septembra dogode kako bi promovisali umešanost u više ratova.

Pored motivacije, jedna stvar sa kojom se većina i LIHOP-a i MIHOP-a slaže je da je bilo veoma sumnjivo da vojni avioni nisu dovolјno brzo odgovorili na otmice. Obično, kada se potvrdi otmica, vojska će poslati borbene avione da prate avion. Teoretičari zavere kažu da je morala postojati naredba o „ukidanju“ koja je sprečila avione američkog vazduhoplovstva da priteknu u pomoć avionima.

Ali stručnjaci tvrde da je odloženi odgovor bio sasvim razuman. Prvo, dugačak lanac komunikacije između kontrole letenja, Savezne uprave za vazduhoplovstvo i Ministarstva odbrane u to vreme jednostavno je trajao predugo da se na vreme odgovori na napade bez presedana. Čak i kada su dva borbena aviona raspoređena iz vazduhoplovne baze Otis u Masačusetsu brže nego obično u kršenju protokola, avioni nisu imali koordinate za oteti let 11, jer je transponder aviona bio isklјučen [izvor: Danbar]. Severnoamerička komanda vazdušno-kosmičke odbrane (NORAD) takođe tvrdi da su njeni radari bili spremni samo da otkriju pretnje izvan kontinenta.

Broj potencijalnih smrtnih slučajeva bio je veći

Američki zvaničnici koji su navodno orkestrirali ili dozvolili napade mogli su da budu odgovorni za mnogo više smrtnih slučajeva nego što se stvarno dogodilo 11. septembra. Pored leta 93 koji nikada nije stigao do cilјa, oštećeni deo Pentagona je nedavno renoviran i stoga nije bio ispunjen ni približno toliko lјudi koliko bi inače bio. I, pošto je bilo rano u toku dana (pored nekih drugih faktora), Svetski trgovinski centar je imao samo oko 9.000 u svakoj zgradi, za razliku od 20.000 svakog normalnog dana.

Projektil je pogodio Pentagon

Neki teoretičari zavere veruju da je raketa pogodila Pentagon umesto aviona.

Ostale teorije zavere koje ćemo pokriti posebno se odnose na teorije MIHOP – da je vlada aktivno osmislila i orkestrirala napade 11. septembra. Mnogi teoretičari zavere veruju da se informacije o napadu na Pentagon ne poklapaju. Nažalost, za razliku od Svetskog trgovinskog centra, ne postoji jasan snimak udara aviona u Pentagon. Nešto je pogodilo Pentagon, u redu. Ali ovi teoretičari zavere ne veruju da je to bio avion. Umesto toga, kažu da je to bila neka vrsta vojnog projektila.

Teoretičari su ispitali rane fotografije mesta nesreće i veruju da je rupa napravlјena u zgradi – koja je prvobitno bila široka oko 75 stopa (22,9 metara) pre nego što se veći deo zgrade srušio – bila premala da bi je izazvao 757 komercijalni avion sa rasponom krila od preko 124 stope (37,8 metara). Ali stručnjaci veruju da ne samo da je krilo aviona verovatno udarilo o zemlјu pre udara u zgradu, već i da krila ne bi bila dovolјno jaka da uredno prodru u zgradu [izvor: Popularna mehanika]. Neki smatraju sumnjivim da su prozori iznad udarca ostali netaknuti pre nego što se ostatak strukture srušio, ali ovi prozori su bili otporni na eksploziju.

Takođe, stotine svedoka kažu da su videli da je avion udario u zgradu. I, ako let 77 nije pogodio Pentagon, gde je otišao? Još važnije, šta se dogodilo sa žrtvama koje su bile u njemu? Možda su, kažu teoretičari, stavlјeni na let 93.

Avion na letu 93 je oboren

Ako su napadi 11. septembra bili razrađena vladina zavera, kako onda teoretičari zavere objašnjavaju let 93 kompanije United Airlines, avion koji se srušio u napuštenom rudniku u blizini Šenksvila, Penns. Većina lјudi veruje da su se putnici u avionu verovatno pobunili, a nesreću je izazvala tuča sa teroristima. Ovu teoriju potkreplјuju snimci iz pilotske kabine.

Međutim, teoretičari zavere ne misle da se ova priča poklapa sa dokazima na mestu nesreće. Veći deo aviona na licu mesta je uništen, a izveštaji o limovima i papirima pronađenim 6 milјa (9,7 kilometara) od glavnog mesta nesreće postavlјaju pitanja. Teoretičari ne misle da bi ovo moglo biti rezultat obične avionske nesreće, već tvrde da je avion sigurno oborila vlada. Pregled detalјa od strane Popular Mechanics-a utvrđuje da krhotine nisu odletele tako daleko kao što ovi izveštaji pokazuju, i da su svi ostaci sleteli na razumnoj udalјenosti od pada s obzirom na smer u kome su vetar i avion išli [izvor: Popular Mechanics] .

Još neke neobične teorije tvrde da je avion bezbedno sleteo u Klivlend, gde su putnici izjurili i možda ubijeni, pre nego što su zvaničnici zamenili drugi avion koji je oboren u Šenksvilu. Ali drugi tvrde da identifikacione informacije o avionu i lјudskim ostacima dokazuju da se let 93 srušio u Šenksvilu. Takođe kažu da je ova teorija zavere uglavnom zasnovana na ranom lažnom izveštaju (kojih je tog dana bilo mnogo) da je let 93 sleteo u Klivlend.

Šta se desilo sa putnicima?

Nekoliko teorija pokušava da objasni šta se dogodilo putnicima na letovima 77 i 93. Neki kažu da su sva četiri oteta leta zapravo preusmerena na međunarodni aerodrom Harisburg, i da su svi bili primorani na let 93 i oboreni iznad Šenksvila. Ostala tri aviona tada su dalјinski kontrolisana.

Kontrolisano rušenje Svetskog trgovinskog centra

Možda najpoznatije teorije zavere oko 11. septembra imaju veze sa najrazornijim napadom tog dana: avionima koji su uleteli u Svetski trgovinski centar. Teoretičari zavere veruju da se zgrade nisu srušile usled udara aviona, već kontrolisanog rušenja.

U dokumentarcu “Loose Change” se tvrdi da je vlada postavila eksploziv u zgradu pre vremena koji je obezbedio urušavanje, rekavši da bi čelične konstrukcije normalno izdržale udar i požar. Međutim, drugi, uklјučujući dokumentarac Nova PBS “Zašto su kule pale”, tvrde da su jedinstvena konstrukcija kula i način na koji su pogođene rezultirale urušavanjem.

Teoretičari često ukazuju na činjenicu da gorivo za mlazne avione ne gori dovolјno da bi istopilo čelik. Ali drugi odgovaraju da je vatra nesumnjivo zapalila druge zapalјive materije u poslovnoj zgradi, poput papira, tepiha i elektronike, koji bi potpomogli vatru. Takođe, silina udarca je, prema mišlјenju stručnjaka, verovatno oduvala vatrootpornu penu koja pokriva podne rešetke, a sila vatre bi samo morala da oslabi čelik da bi izazvala „pancaking“ (palačinka) kolaps.

S obzirom na sve, da bi se povukla ova razrađena zavera, vlada bi morala da upotrebi ogroman broj saučesnika koji sada ćute. Mnogima je u ovo teže poverovati nego u ideju da je odgovorno 19 otmičara predvođenih poznatim neprijatelјem SAD.

Još jedno navodno rušenje

Još jedna zgrada u kompleksu Svetskog trgovinskog centra, WTC 7, u kojoj su bile kancelarije CIA, srušila se nekoliko sati kasnije. Zvanično objašnjenje je da su ozbilјna strukturna oštećenja od ostataka kula i požar koji je usledio izazvao kolaps VTC 7, ali teoretičari zavere to ne prihvataju. Oni veruju da je VTC 7, još jedna zgrada sa čeličnom konstrukcijom, takođe morala biti srušena podmetnutim eksplozivom.

Bilo kako bilo, i dalje veliki broj teoretičara zavere ne veruje šturim zvaničnim izveštajima.

Mr. D. Tovarišić

Leave a comment