Pre početka 20. veka, električna energija je ostala puka naučna radoznalost – ona za koju su mnogi sumnjali da će ikada pošteno obaviti posao. Nikola Tesla je, verovatno više nego bilo ko drugi, to promenio i izazvao tehnološku revoluciju, omogućavajući život kakav danas živimo, ali njegovo pionirsko istraživanje električne energije predstavlja samo deo naučnih i tehničkih inovacija koje su ga uzdigle u naučnog boga. Analiziramo njegov život s ljudske strane.

Istoriju, kažu, pišu pobednici, ali to je hladna uteha za muškarce i žene koje su ispisala urednička pera. Godinama su udžbenici nauke izjednačavali električnu energiju i svetlost sa jednim čovekom, Tomasom Edisonom, dok je genije čije pionirske električne tehnologije zaista napajaju savremeni svet čamio kao mala nota u istoriji nauke, stisnut između Edvarda Telera i Talesa iz Mileta.
Tesla nije samo proširio i revolucionisao rad svojih prethodnika; takođe je skočio ispred svojih savremenika na sledeći korak. Ali, baš kao što je potrebno više od revolucionarne muzike da bi se stvorio rok bog, mislimo da je potrebno više od inovativnih otkrića i neverovatnih mašina da bi se napravio naučni. Mi bismo tvrdili da takva figura takođe mora da poseduje intrigantne aspekte – kvalitete kao što su ekscentričnost, vizija i volja da se pati za naukom. Nikola Tesla je bio takav čovek.
1: Video je potencijal
U eri kada je dolar bio kralj, u kojoj su naučnici i inženjeri gradili poslovna carstva na pozadini jednog ili dva izuma, Teslin fokus nikada nije skrenuo sa njegovog rada. Shodno tome, bio je i plodan i, ponekad, siromašan.
Dok su se njegovi konkurenti u Ratu struja – borbi između Teslinog i Edisonovog tabora oko toga čija će električna tehnologija vladati – borili zubima i noktima da obezbede monopole na električnu energiju, njegova želja da dobije sredstva za svoj sledeći veliki projekat je više puta bila neostvarena, ali njegovo interesovanje za zaštitu svojih patenata i pronalazaka nikad nije prestao.
Teslina usredsređenost i dalekovidost delovali su na štetu pronalazača skoro onoliko koliko su koristili društvu. Za razliku od Edisona, on nije aktivno negovao reputaciju u javnosti, nije koristio štampu radi publiciteta (ili pokretanja napada) niti je imao jak poslovni ugled. Tačnije, njegov rad je zaronio u oblasti koje su bile van domašaja mnogih njegovih savremenika. Shodno tome, Tesla se borio da dobije sredstva da podrži svoje istraživanje. Na primer, Tesla je predložio da se električni talasi visoke frekvencije odbijaju od trupa brodova i podmornica napravljenih od obojenih i neprovodnih materijala. Mornarica je prepustila finansiranje njegovog istraživanja.
Ispred svog vremena: doprinos vojnoj tehnici – Pre učešća Amerike u Prvom svetskom ratu, Tesla je predstavio način otkrivanja neprijateljskih brodova i podmornica pomoću elektromagnetne indukcije. Indukcija je proces kojim promenljivo magnetno polje stvara električnu struju u metalnom predmetu koji se nalazi unutar njega.Takođe, važi i obrnuto, struje indukovane u obližnjoj podmornici, na primer, stvaraju sopstvena magnetna polja, koja bi se „gurnula“ ili prigušila u odnosu na, originalno polje, teoretski čineći podmornicu uočljivom. Pronalazač je takođe ukazao na letelice bez krila, na daljinsko upravljanje kojim bi se mogle isporučiti eksplozivna sredstva. Čini li vam se ovo poznato u savremenom svetu!? U kasnijem životu, dizajnirao je i patentirao dizajn za V/STOL (vertikalno ili kratko uzletanje i sletanje) aviona.
2: On je sanjao veliko
Kao i svaki pronalazač koji je promenio svet, Tesla je bio čovek vizije, a njegova karijera je tekla najlakše kada je tu viziju mogao da prenese drugim pionirima. Godine 1893, njegova naizmenična struja je pobedila Edisonov predlog jednosmerne struje da osvetli monumentalnu Svetsku kolumbijsku izložbu u Čikagu (poznatija kao Svetska izložba u Čikagu). Ne samo da je ovaj događaj označio prekretnicu u Ratu struja, već mu je takođe omogućio da sledi svoje najveće ambicije, uključujući svoj detinji san da iskoristi moć Nijagarinih vodopada.
Čak i nakon što je dobio ugovor za Nijagaru, većina njegovih pristalica ostala je u nedoumici da li će Tesline hidroelektrične mašine raditi. Pronalazač nije sumnjao. Kada je prekidač uključen u ponoć, 16. novembra 1896. godine, svetla su se upalila u Bafalu, Njujork, 21 milju (34 kilometra) dalje. U roku od nekoliko godina, elektrana je proširila svoj domet na Njujork, otprilike 400 milja (644 kilometra) daleko. Teslin mladalački san se ostvario.
Tesla je takođe predložio kontrolisanje, ili bar katalizaciju vremena strujom. On je vizualizovao prenosnu snagu na globalnom nivou i, sa njom, informacije – ranu verziju globalnog bežičnog komunikacionog sistema. Naučnik je rekao investitoru J.P. Morganu: „Kada se bežična veza u potpunosti primeni, Zemlja će se pretvoriti u ogroman mozak, sposoban da reaguje u svakom svom delu“.
Velika plava baterija? Dok je Tesla proučavao visokofrekventnu električnu energiju, njegova rastuća fascinacija bežičnim prenosom energije ga je navela da izumi Teslin kalem – transformator sposoban da proizvodi visokofrekventnu naizmeničnu struju – kao i radio. Kada je otkrio da sama Zemlja može prenositi energiju, planirao je da izgradi elektrane sposobne da napajaju ceo svet.
3: Zraci smrti ili života!?
Koja ironija pri pomenu pojma „zraci smrti“ za nešto što predstavlja „mirovni snop koji može da obori avione sa neba stotinama milja daleko i da pešadiji pruži veoma, veoma loš dan“!!!
Usred sve više oblaka Drugog svetskog rata, Tesla je objavio da je osmislio novo oružje „peace beam” koje može zauvek da okonča rat. On je svoj uređaj, koji danas poznajemo kao snop naelektrisanih čestica, video kao neku vrstu „kineskog zida“, antiratnog uređaja koji će čuvati nacionalne granice. Novine su zauzele drugačiji stav: „TESLA, U 78. GODINA, OTKRIO NOVI ‘SNOP SMRTI ‘“ stajalo je na naslovnoj strani Njujork Tajmsa 11. jula 1934. god. povodom njegovog rođendana.
Mogućnost da svetska sila razvije snop čestica proganjala je Hladni rat, posebno nakon što su neki Teslini papiri nestali nakon njegove smrti.
Zraci smrti – CPB su postali poznati zahvaljujući Reganovoj Strateškoj odbrambenoj inicijativi ili programu Ratovi zvezda, ali ih je američka agencija za napredne istraživačke projekte u oblasti odbrane (DARPA) istraživala još 1958.
Zraci naelektrisanih čestica: Snop naelektrisanih čestica (CPB) je oružje usmerene energije koje ispaljuje impulse naelektrisanih čestica da zagreje i potencijalno eksplodira u metu. Teoretski, takvo oružje moglo bi pogoditi metu skoro trenutno i na ogromnom dometu, isporučujući smrtonosne doze energije za sekundu ili manje. Međutim, tehnički izazovi koji su uključeni u izgradnju ovakvog snopa – posebno onog sposobnog da puca u atmosferi – ostaju zastrašujući.
4: Imao je kratak fitilj ili dva

U dobru ili u zlu, dovitljivost je kvalitet koji povezujemo sa genijalnošću, a Tesla ne razočarava u tom pogledu.
Neki kažu da je Tesla svoje najveće izume, uključujući svoj indukcioni motor, konstruisao u potpunosti u svom umu. Za razliku od Edisona, koji je radio na problemu kroz izradu prototipa, pokušaja i grešaka i sličnih praktičnih metoda, Tesla je otkrio da su mu ključna rešenja ponekad dolazila u zaslepljujućim bljeskovima uvida.
Prema sopstvenom mišljenju, Tesla je patio od vizuelnih i slušnih halucinacija, kao i od preosetljivosti na vibracije i jako svetlo. Takođe se plašio okruglih predmeta, kao što su ženski biseri, i fiksirao se na broj tri.
Pronalazač je takođe patio od progresivne averzije prema bakterijama i virusima i na kraju je ograničio svoju ishranu na kuvanu hranu. Ova fobija je navodno nastala nakon što mu je naučni kolega pokazao neprokuvanu vodu pod mikroskopom. Kasno u životu, ostareli naučnik je držao golubove u svojoj hotelskoj sobi, ali je nastavio da se oblači uredno kao i uvek – ponašanje koje je dovelo do toga da neki dovode u pitanje njegovo mentalno stanje.
Tesline osobenosti, međutim, nisu narušile njegovo druženje; novinari i prijatelji opisali su ga kao šarmantnog, skromnog i komunikativnog.
5: On ima naučnu jedinicu nazvanu po njemu

Naziv jedinice se ne deli kao za partijske zasluge, znate!
Tesla, kao i Karl Fridrih Gaus, daje svoje ime jedinici gustine magnetnog fluksa u Međunarodnom sistemu jedinica (skraćeno SI). Tesla se takođe može smatrati jedinicom magnetne indukcije. Nekada su visokofrekventne struje bile poznate kao Tesline struje.
Jedan tesla je jednak jednom veberu po kvadratnom metru, ili 10.000 gausa (dakle, naučnici često koriste gaus za merenje slabih magnetnih polja, rezervišući teslu za jača, poput onih koji se koriste u magnetnim rezonancama – MRI). Veber je jedinica magnetnog fluksa, koja se može zamisliti kao količina magnetne energije koja “teče” preko površine, kao što je površina magneta.
Sećate se gore kada smo opisali indukciju i kako promenljiva magnetna polja mogu da indukuju struje da teku u provodniku? Jedan veber je količina ovog „toka“ magnetne energije koja je potrebna da se indukuje jedan volt struje u petlji žice. U stvari, malo konkretnije od toga, definicija pretpostavlja da tok, ili fluks, spustite na nulu ujednačenom brzinom i to učinite u jednoj sekundi.
Veber je nazvan po Vilhelmu Eduardu Veberu, nemačkom fizičaru poznatom po svom radu na zemaljskom magnetizmu i pronalasku elektromagnetnog telegrafa 1833.
6: Bio je plodan polimatičar
Tokom svoje duge karijere, Tesla je registrovao više od 111 američkih patenata i oko 300 patenata širom sveta.
Dok je istraživao visokofrekventnu električnu energiju i pokušavao da poboljša Edisonove sijalice, koje su bile efikasne samo 5 procenata, Tesla je razvio neke od prvih neonskih svetala. On ih je premijerno predstavio na istoj Svetskoj izložbi 1893. koju smo spomenuli, uvijajući njihove cevi da bi ispisivale imena voljenih naučnika kao što su Majkl Faradej i Džejms Klerk Maksvel. Takođe je razvio rane fluorescentne lampe, koje je osvetljavao bežično koristeći elektrostatičke talase.
Teslin izum i demonstracija radio-kontrolisanih vozila doneli su mu mesto među pionirima robotike. Ustvari, naučnik je opisao svoj „teleautomat“ kao prvi korak u trci robota, iako nije imao više programiranja ili samonavođenja od modernih igrački, tj, RC automobila.
Nova turbina bez lopatica koju je dizajnirao Tesla rotirala je tako velikom brzinom da su se njeni komponentni diskovi izobličili. Tesla nikada nije rešio problem, ali savremeni materijali kao što su kevlar, karbonska vlakna i plastika impregnirana titanijumom inspirisali su neke da nastave tamo gde je on stao.
Tesla je takođe izvestio o snimanju rendgenskih fotografija 1896. godine, kratko vreme nakon što je Vilhelm Rentgen otkrio X-zrake.
Vita-Zraci? Naučnici na prelazu iz 20. veka tek su se upoznavali sa zračenjem i šta ono može da uradi; pritom su ponekad postavljali čudne hipoteze ili izvlačili sumnjive zaključke. Brojni proizvođači su, na primer, dodavali radijum proizvodima nakon što je otkriveno da zračenje može da smanji tumore. Tesla nije bio drugačiji; izvestio je časopisu Electrical Review da, kada je nečija glava bila izložena visokom zračenju, proizvodila je toplotu, sklonost spavanju i osećaj da vreme brzo prolazi. „Ko zna da li bi rendgenski zraci možda mogli da proteraju nesanicu i osećaj bezvoljnosti i nezadovoljstva iz sveta“, piše u časopisu.
7: On nam je dao radio
Radio je nastao iz niza otkrića i inovacija, ali Teslin rad na osmišljavanju i usavršavanju njegovih osnovnih tehnologija doneo mu je teško izboreno priznanje kao njegovog oca.
Naučnikov rad na terenu izrastao je iz njegovog pohoda na bežični prenos energije – što je, ako razmislite, upravo ono što je radio.
Ne samo da je Tesla prijavio prve patente za radio, on je takođe održao predavanje 1893. (dve godine pre nego što je Markoni, koji je pre toga kao tehničar radio kod Tesle, počeo da eksperimentiše sa radijom) – na kojem je izložio kako radi radio-difuziju, zajedno sa demonstracijom radio komunikacije. Do sredine 1894. izgradio je i počeo da testira malu, prenosivu radio-predajnu stanicu.
Kao i kod indukcionog generatora i transformatora, Tesla se nadovezao na rad svojih prethodnika, ali sa vizijom bez premca. Džejms Klark Maksvel je teoretisao elektromagnetne talase, a Hajnrih Herc je smislio kako da ih prenese, ali Teslin kalem i Teslina četiri podešena kola za prenos i prijem, učinili su radio stvarnošću. Njegovi patenti opisuju osnovni način na koji još uvek prenosimo i primamo radio signale. Koliko je bio napredan izum u to vreme, govori činjenica da je Mihajlo Pupin tek tada pronašao Pupinove kaleme, kojima je omogućen razgovor na udaljenosti od 200 km, žičnim putem. Do tada telefonski saobraćaj se odvijao tek u pojedinim gradovima uz loš signal.
Tesla je takođe bio pionir bežičnog radio upravljanja – ideju koju je patentirao 8. novembra 1898. i demonstrirao na električnoj izložbi 1898. u Medison Skver Gardenu. Radi podsećanja: prvi tzv. daljinski upravljač na TV-ima počeo se koristiti tek u drugoj polovini ’70. godina XX veka.
Izumitelj statičkih radija: Guljelmo Markoni je decenijama bio poznat kao otac radija. Markoni, italijanski plemić sa jakim vezama sa britanskom aristokratijom i Edisonovom podrškom, značajno je doprineo ovoj oblasti i učinio radio uspešnim. Godine 1904. ubedio je Američki zavod za patente da mu odobri patent za radio, uprkos prethodnim odbijanjima na osnovu Teslinog široko priznatog primata. Tek 1943. godine Vrhovni sud SAD je potvrdio Teslin radio patent broj 645.576, verovatno da bi izvukao Sjedinjene Države iz parnice sa kompanijom Markoni. Odluka je doneta šest meseci nakon što je Tesla umro i 34 godine nakon što je radio doneo Markoniju Nobelovu nagradu za fiziku, koju je Tesla, uzgred rečeno, odbio da primi zajedno s njim za isti patent.
8: Tajne laboratorije
Kao i svaki veliki filmski naučnik ili Bondov negativac, svakom bogu nauke koji poštuje sebe potrebna je tajna laboratorija – po mogućnosti ona koja se nalazi na nekom udaljenom mestu i puna ludih mašina. Tesla je imao dve.
Godine 1899., Tesla je konstruisao laboratoriju u Kolorado Springsu, Kolorado, kako bi se udubljivao u misterije visokog napona i električne energije visoke frekvencije. U jednom eksperimentu, metalni jarbol od 12,8 metara je izbacivao ogromne električne impulse u zemlju; u drugom, Teslin kalem je ispalio 30,5 metara električne struje preko sobe. Nalet ovog drugog je oduvao dinamo električne kompanije i bacio Kolorado Springs u tamu.
Dok je bio u Kolorado Springsu, Tesla je dokazao postojanje zemaljskih stacionarnih talasa – sredstva pomoću kojih bi Zemlja mogla da sprovodi energiju na određenim električnim frekvencijama – osvetljavanjem 200 lampi sa udaljenosti od 40 kilometara. Koliko znamo (za razliku od filma „Prestiž”), on nikada nije radio na ljudskoj teleportaciji.
Tesla je kasnije izgradio svoju drugu tajnu laboratoriju, Vordenklif, bliže svom domu na Menhetnu. Objekat Šorhem, Long Island, imao je 50 tona, visinu 57 metara, predajni toranj iznad bunara dubokog 36,6 metara, zajedno sa 16 gvozdenih cevi uronutih 91,4 metra u zemlju. Tesla je planirao da prenosi snagu kroz planetu, koristeći šipke da „zahvati Zemlju… tako da cela ova kugla može da podrhtava“.
Spasavanje Vordenklifa: Rad Teslinog Vordenklifa je završen skoro pre nego što je počeo. Dok je toranj još bio u izgradnji, Markoni je napravio svoju čuvenu transatlantsku radio emisiju, oduzimajući Tesli njegov veliki trenutak, a berza je pala. Dž. Pierpont Morgan, koji je finansirao Vordenkli, već je bio sumnjičav u pogledu obezbeđenja besplatne struje i odustao je od ugovora. Vlada je srušila kulu 1917. kao ratnu meru bezbednosti. U avgustu 2012, Metju Inman, veb karikaturista iz The Oatmeal-a, prikupio je dovoljno novca kroz grupno finansiranje da omogući Teslinom naučnom centru u Vordenklifu da kupi zemljište. Plan je da se zemljište pretvori u muzej.
9: Bio je tragičar?

Mi poštujemo genije koliko zbog njihovih borbi, tako i zbog njihovih trijumfa. Možda nas teši kada znamo da briljantnost ima cenu, ili možda smatramo da patnja humanizuje one retke duše koje zaista deluju na višem nivou.
Tesla, autsajder, vodio je neravnopravnu bitku protiv bogatijih i bolje povezanih biznismena: Edison je okaljao svoje ime i uzeo svoju električnu slavu; Markoni ga je pobedio na radio tržištu – i do Nobelove nagrade – koristeći njegovu tehnologiju; i industrijalac Džordž Vestinghaus koji je izgradio carstvo nakon što mu je Tesla pocepao patentne ugovore kada je Vestinghaus zapao u dugove.
Teslina odanost njegovim prvim ljubavima, nauci i napretku, koštala ga je slave, bogatstva i, neki tvrde, razuma. Zaista, verovatno je da je Tesla doživeo nervni slom, nakon što je izgubio finansiranje Dž.P. Morgana, a sa njim i snove o Vordenklifu. “To nije san”, rekao je. „To je jednostavan podvig naučne elektrotehnike, samo skup… slepi, malodušni, sumnjičavi svet“.
10: Tesla je naelektrisao svet
Teslin sistem generatora, motora i transformatora naizmenične struje pokrenuo je svetsku industriju i napravio industrijsku i naučnu revoluciju, osvetljava naše domove i podupire najsavremeniju elektroniku. Edison, iako poznatiji, podržavao je sistem jednosmerne struje (DC) koji se danas koristi prvenstveno u baterijama.
DC je uznemirio Edisona jer nije mogao da pronađe način da pošalje energiju na velike udaljenosti. Takođe se borio da pretvori Teslinu naizmeničnu struju u jednosmernu. Edisonovo rešenje je uključivalo “komutatore” – četke koje su dozvoljavale struji da teče samo u jednom pravcu, ali su stvarale neefikasno trenje i zahtevale čestu zamenu. Osim toga, njegov generator je teži i skuplji za do 30%.
Teslini generatori nisu zahtevali tako težak pristup. Štaviše, njegov sistem je mogao da “pojača” napone za prenos na velike udaljenosti, a zatim da “spusti” napone na odredištu do nivoa koji se može koristiti u kućama i fabrikama.
Uzmite električni motor čiji je pionir, belgijski inženjer Zenobe-Teofil Grame. Dok su Edison i drugi pokušavali da neefikasno povežu uređaj sa jednosmernom strujom, Tesla je napravio revoluciju dodavanjem drugog kola koje bi „alternizovalo“ struju van faze sa prvim, stvarajući prototip za njegov uspešan polifazni sistem.
Osnove transformatora, kao i generatora, izumeo je Majkl Faradej, ali oba su ležala u neuređenom stanju sve dok Tesla nije otključao svoj potencijal i na taj način iskoristio električnu energiju da obavlja posao savremenog sveta.
Invencija, reinvencija i inovacija: Teslina snaga se često otkrivala u njegovoj sposobnosti da vidi potencijal latentan u tuđim istraživanjima. Nigde to nije bilo očiglednije nego u njegovom ranom elektrotehničkom radu.
Napomena autora
Tesla je bio moj heroj iz detinjstva i bio sam uzbuđen što sam svedok njegovog nedavnog porasta priznanja i statusa, posebno među mladima. U isto vreme, sve više sam zabrinut zbog nekih očitih lažnih predstavljanja na obe strane svađe između Tesle i Edisona. Karijera Nikole Tesle, možda više nego bilo koje druge naučne ličnosti, okružena je maglom dezinformacija – koju su prvo stvorili oni koji su pokušali da uzurpiraju njegovo mesto, a kasnije i oni koji su preterali u svojim pokušajima da isprave te greške – i da demonizuju Edisona i Vestinghausa.
Istina je da je Tesla imao mnogo više patenata i ideja nego što je ikada mogao da testira; pronalazači i dalje pretražuju njegove sveske u potrazi za tragovima. Čini se da su neke ideje, poput njegovog „snopa čestica“, bile na tragu; drugi, kao što je njegov navodni proto-radar ili njegov V/STOL avion, ostaju diskutabilni. Naravno, Tesla je možda eksperimentom ispravio bilo kakve propuste ili ćorsokake, da je dobio sredstva i nastavio sa ovim idejama, ali to se nije desilo. Što se tiče Edisona i Vestinghausa, obojica su bili složene ličnosti koji su i klevetani i lavanizovani više nego što zaslužuju.
Ali opet, možda je to Teslu učinilo naučnim bogom: on je inspirisao frakcije u rasponu od zilota preko istinskih vernika do nevernih Toma. U zavisnosti od vaše tačke gledišta, Tesla protiv Edisona je ili kao Bitlsi protiv Rolingstonsa… ili Bitlsi protiv The Monkees.
Ovo je bila moja dužnost da napišem još jedan tekst posvećen Bogu nauke Nikoli Tesli na njegov rođendan, koji me inspiriše više od 45 godina bavljenja njime i njegovim delima i kroz svoju delatnost i profesiju. HVALA TI BOŽE!!!
Mr. D. Tovarišić